Konačno se i za nas „amerikance“ pojavila mogućnost da u „bliskom“ susjedstvu osjetimo miris dalekog Zapada. U malom njemačkom mjestu Rodgau-Nieder-Roden, u okolici Frankfurta, u terminu 15.-16. listopada 2011. godine održana je „3. US-Modellbahn Convention in Deustschland“. Jednom u dvije godine, u tom mjestu okupljaju se ljubitelji malih željeznica koji se bave maketama i modelima prema (sjeverno)američkim uzorima. Na put od preko 900 kilometara odvažila se mala grupa članova Kluba (abecednim redom): Borislav Rajčević, Davor Vinčić, Dubravko Kuhta i Oliver Tržok. Boki je sastavio plan puta i događanja kad se jednom nađemo na licu mjesta, a Davor je odvozio cijeli put bez previše spavanja za volanom. Krenuli smo u petak u 5:00 s namjerom da stignemo u Frankfurt oko 14 sati. Međutim, stajanja, radovi na cesti i kupovina ekološke naljepnice za ulazak u centar grada produljili su nam put, tako da smo se parkirali u javnu garažu oko 16 sati. Uslijedio je vanjski obilazak željezničkog kolodvora u Frankfurtu, posjeta dućanu koji je u blizini stanice, šetnja uz rijeku Majnu i obilazak starog dijela grada Römerberg i pripadajuće pješačke zone. Vrijeme je bilo sunčano, iako malo hladnije kad je sunce zašlo za nebodere. Cijeli centar Frankfurta je u vlasništvu velike Comerzbanke, a njeni neboderi natkriljuju ostale poslovne zgrade ovog financijskog središta njemačke i cijele Europske Unije. Prije odlaska u hotel u mjestu Nieder-Röder, prošetali smo se po peronima kolodvora, te razgledali vlakove – ICE dvije verzije, razne prigradske i lokalne vlakove i unutrašnjost stanice koja ima 24 perona i pet natkrivenih hala. Ovdje smo i jeli, a po dolasku u hotel popili i pivo uz kamin prije spavanja. U subotu je bio veliki dan – Konvencija je počinjala u 10:00. Već oko pola deset stvorio se priličan red pred ulaskom u obrazovni centar u kojem je izložba bila smještena. Uz izložbu, bili su prisutni i desetak dućana, uglavnom specijalizirani isključivo za američke modele željeznica, te ponešto second-hand prodavača. U jednoj dvorani bile su radionice gdje su iskusni modelari – neki poznati i sa stranica Model Railroader časopisa – uživo prikazivali svoje bogato iskustvo na temama kao što su izrada krajolika, sastavljanje mostova, izrada drveća ili bojanje modela. U dvije velike hale bile su izložene modularne i pojedinačne makete, uz još desetak dućana i proizvođača pribora za modelare. Sve makete su bile vrlo profesionalno izrađene, uz svaku je bio autor spreman odgovoriti na razna pitanja posjetitelja, a bila su zastupljena sva najčešća mjerila – od „Z“ do „0“ sistema. Pričati o tome što smo vidjeli izloženo ne dočarava ni u malom postotku ono što smo zaista vidjeli – na fotografijama se vidi koja je visoka kvaliteta izrade u pitanju, o kakvim se modelima radi i koji se koncepti primjenjuju u modeliranju i izradi maketa. Bilo je gostiju iz cijele Europe, neki obilaze izložbe ove vrste već desetke godina i vidi se da imaju i iskustva i znanja, uz vrlo kvalitetne izloške. Svatko od nas je barem malo obnovio svoju kolekciju, iako se najčvršći u odolijevanju iskušenjima pokazao Boki, koji je kupio svega par autića. Mi ostali variramo od modela i posipa, preko lokomotiva pa do raznih vozila i objekata. Ukratko, novčanik je bio u opasnosti na svakom uglu. Treba napomenuti da je cijena ulaznice iznosila 8 EUR, izlošci su obuhvatili 18 maketa, puno diorama iz pet europskih zemalja na ukupno preko 1.800 m2 izložbenog prostora. Poslije izložbe smo se opet odvezli do Frankfurta, ovaj puta u kvart Alt-Sachsenhausen poznat po restoranima i lokalima za večernje i noćne izlaske. Tamo smo večerali tradicionalne njemačke specijalitete – frankfurtske kobasice, jetrene knedle, kiselo zelje i pire krumpir, uz nezaobilazno pivo. Kraj večeri je bio opet uz kamin u našem hotelu. U nedjelju smo krenuli prema mjestu Stockheim do kojeg ima oko 45 minuta vožnje, kombinirano autocestom i lokalnim cestama. U mjestu je u bivšoj željezničkoj stanici smještena velika maketa „Modellbahnhof Stockheim“, a obzirom da smo uranili, prvo smo doručkovali u lokalnoj slastičarnici. U Njemačkoj je to izgleda običaj da se vikendom doručkuje vani, jer je slastičarnica bila puna. Maketa se otvara u 11 sati i bili smo unutra prvi. Stanica je lijepo uređena i obnovljena, a nakon početnog razgledavanja stupili smo u kontakt s jednim od vlasnika koji nas je detaljno proveo prostorom, pokazao sve prostorije i objasnio njihovu namjenu, te nam pokazao unutarnju H0 maketu i vanjsku LGB maketu/instalaciju vrtne željeznice. H0 maketa ima puno pokretnih scena (na tipku), a tema je lokalna pruga koja prolazi kroz okolna mjesta i ima modele objekata koji predstavljaju karakteristične točke prepoznavanja krajolika. Modeli su Fleischmann i Roco, maketa je digitalna i gotovo svi modeli imaju zvuk, tako da privlači pažnju velikog broja djece i obitelji koje su bile također gosti u tom nedjeljnom prijepodnevu. Uz vlasnika, operacije pomažu i nekoliko volontera, uglavnom djece i mladih, iako vlasnik kaže da se i prva generacija graditelja makete, sad uglavnom umirovljenici, spremno odazivaju ako treba nešto pomoći. Svi su oni dio zajednice u tom malom mjestu i drago im je da je netko revitalizirao stanicu i pripadajuće objekte (skladište, postavnica). Drugi suvlasnik je ljubitelj LGB-a i „njegova“ odgovornost je prvenstveno LGB maketa. Dio LGB-a je modeliran u poluotvorenom hangaru,a dio se kao prava vrtna željeznica nalazi pod vedrim nebom. Dok je H0 maketa uglavnom završena osim nekoliko detalja, na LGB dijelu su u tijeku veći radovi u otvorenom dijelu, koji će proširiti maketu, omogućiti prostor za mali restoran i povećati atraktivnost cijelog prostora. Dvojica vlasnika su se upoznali pred desetak godina, u ovu investiciju su krenuli isključivo privatnim kapitalom pred pet godina, a od DB-a su osim stanice kupili i prostor, te postavnicu u kojoj je dom kulture u kojem također oni organiziraju razne koncerte, priredbe i događanja. Obzirom da DB, kojem je to početna stanica prema Frankfurtu, od njih iznajmljuje dio prvog kata, cijeli „pogon“ je gotovo samofinancirajući i to omogućuje relativno nisku cijenu ulaznice od samo 4 EUR. Kao i kod maketa koje smo ranije posjetili, i ovdje nema gotovo nikakve pomoći države ili lokalne zajednice, sve se financira kreditima i vlastitim kapitalom, uz nedostatak podrške proizvođača modela željeznica, barem onih velikih i razvikanih – manji su puno spremniji na suradnju. Uz to, uvijek postoji stalna obveza da netko mora biti prisutan u prostoru svaki dan kad je maketa otvorena za publiku. Priča je bila jako zanimljiva i poučna za nas koji imamo posve drugačiji model funkcioniranja i financiranja, te se ovim putem još jednom zahvaljujemo suvlasniku koji nas je proveo izložbenim prostorom. Detaljne podatke o maketi, puno fotografija i ostalih informacija možete pronaći na web stranicama makete (www.modellbahnhof-stockheim.de). Oko 14 sati krenuli smo put Zagreba, u centru mjesta kupili tipično njemački odlični kebab, te nakon 9 sati vožnje stigli bez problema u Zagreb. Ukupno smo prešli preko 1.900 kilometara, a trošak po osobi iznosio je 825 kuna, s uračunatim gorivom i smještajem, a bez hrane i kupovine na konvenciji. Već sad postoji čvrsta odluka da opet posjetimo konvenciju za dvije godine!
