Uvod u digitalno upravljanje modelima vlakova

Uvod u digitalno upravljanje modelima vlakova

7. rujna 2015.
/ / /
Comments Closed
Analogno upravljanje
Klasično upravljanje modelima vlakova, poznato još kao analogno, je u principu vrlo jednostavno: kretanje lokomotive se određuje naponom na tračnicama. Brzina kretanja lokomotive je u direktnoj vezi s brojem okretaja motora. Ako želimo da lokomotiva ide brže, moramo motoru dovesti veći napon kako bi se on brže okretao. Sličan princip je ukoliko želimo usporiti njezino kretanje. Ukoliko pak želimo okrenuti smjer vožnje, potrebno je zamijeniti polaritet napona na tračnicama, što će promijeniti smjer vrtnje motora 다운로드. Ukoliko pogledamo jednostavne analogne sustave, vidjet ćemo da se sastoje iz dva glavna elementa: ispravljača, koji pretvara izmjenični napon od 220V u istosmjerni, te regulatora koji služi za određivanje željenog iznosa i polariteta napona koji će pokretati motor lokomotive.
Glavna prednost takvog načina upravljanja je vrlo jednostavna i jeftina izvedba, dok su glavne mane što nije moguće jednostavno na jednoj maketi upravljati nezavisno s više lokomotiva (pogotovo na istom kolosijeku), upravljati funkcijama pojedinih lokomotiva, te kompleksne instalacije kod većih maketa. Kako bi se ti problemi izbjegli, osmišljen je novi princip kontrole, digitalni.
Analogno upravljana lokomotiva
Digitalno upravljanje
Digitalno upravljanje ima malo zajedničkog s analognim: upravljanje se temelji na razmjeni komandi digitalnim putem 다운로드. Tako, na primjer, ako želimo da lokomotiva promijeni brzinu, poslat ćemo joj komandu s informacijom kojom brzinom se treba kretati, što će elektronika u lokomotivi prepoznati i sama podesiti odgovarajuću brzinu vrtnje motora. Isto tako možemo poslati komandu jednoj lokomotivi da se kreće npr. naprijed brzinom od 5 km/h , a drugoj da se kreće unatrag brzinom od 15 km/h , što će lokomotive napraviti čak i ako se nalaze na istoj tračnici.
Digitalno upravljana lokomotiva
Kao što je vec rečeno, digitalno upravljanje je bazirano na principu razmjene komandi između elementa makete kojim želimo upravljati i upravljačke jedinice 다운로드. Komande se prenose digitalno pomoću električnih impulsa koji se šalju preko tračnica. Osim za prijenos, ti isti električni impulsi služe i kao izvor napona iz kojeg se napaja elektronika, svjetla, motor lokomotive i ostalo. Ako pogledamo jednostavni digitalni sustav, možemo vidjeti da se on u osnovi sastoji iz tri cjeline:
Komandna stanica – Njezina je uloga generiranje digitalnog signala na osnovu komandi koje zadaje korisnik koji upravlja maketom. Nakon što utvrdi da pojedina lokomotiva treba izvršiti odredenu akciju, komandna stanica generira komandu koja je namijenjena toj lokomotivi, pretvara je u digitalni oblik, te na izlazu generira električne impulse koje šalje pojačalu 유성화원 2018 다운로드. Neki modeli komandnih stanica omogućavaju povezivanje s osobnim računalima, što omogućava još naprednije mogućnosti kontroliranja modela. Isto tako je moguće naći komandne stanice koje već u sebi sadrže odgovarajuće pojačalo signala, što predstavlja praktičnije rješenje za manje makete.
lv101.gif (11848 bytes)Pojačalo (booster) – Električni impulsi koje generira komandna stanica obično nisu dovoljno jaki da se prenose tračnicama na veće udaljenosti, te da pružaju dovoljno struje svakoj lokomotivi, odnosno elementu makete koji je digitalno upravljan. Zato se koristi pojačalo koje signal iz komandne stanice pojačava i dovodi na tračnicu. Pojačala u sebi obično još imaju sustave za zaštitu od kratkog spoja, okretanje polariteta napona (autoreverse) na segmentima tračnica koje tvore loop-ove i slično 아이 펀박스 한글 다운로드.
Dekoder – Glavna uloga dekodera je da „osluškuje“ komande koje putuju tračnicom, te da prepozna i izvrši komande koje su namijenjene njemu, odnosno elementu modela u koju je ugrađen (npr. lokomotiva, skretnica, pružna signalizacija). Dekoder se sastoji od mikroprocesora (koji je u biti minijaturno računalo), te elektronike koja upravlja napajanjem, motorima, svjetlima i ostalim. Svaki dekoder ima svoju adresu, koju komandna stanica zna i koristi kada šalje komande. Stoga, kada komandna stanica želi poslati komandu određenom dekoderu, ona unutar same komande postavi adresu dekodera kome je ona namijenjena 다운로드. Dekoder će reagirati samo na one komande koje su adresirane na njega. Dekoderi se rade u vrlo minijaturnim izvedbama kako bi se mogli ugraditi i u najmanje modele lokomotiva, pa često znaju biti dimenzija manjih i od poštanske marke.
Digitalno upravljanje pruža puno više mogućnosti i fleksibilnosti u odnosu na analogno, međutim to ima i svoju cijenu. Glavni nedostatak je što u startu digitalni sustav predstavlja dosta skuplje rješenje od analognog. Tako, na primjer, komandna stanica s integriranim/zasebnim booster-om može koštati i nekoliko stotina EUR-a 다운로드. Tome treba još pridodati cijene dekodera koji se kreću od 20 EUR-a pa na više, ovisno u funkcionalnostima koje nude. Na sreću, postoji dosta “public domain“ digitalnih rješenja za upravljanje vlakovima, koja se uz malo poznavanja elektronike mogu napraviti u kućnoj radinosti za svega petinu cijene gotovih sustava, a koji često znaju nuditi i više fleksibilnosti i funkcionalnosti od gotovih sustava.
Drugi problem vezan za digitalne sustave je što zahtijevaju određeno poznavanje sustava kako bi se uspješno iskoristile sve mogućnosti. Tu nažalost nema prečice, vec jednostavno treba izdvojiti dovoljno vremena da se nauče stvari kao što su poznavanje funkcionalnosti dekodera, njegovo programiranje, rad se komandnim stanicama i slično, no stečeno znanje će se višestruko isplatiti dok uživate u radu sa svojom maketom 휴대폰 스타 크래프트 다운로드.
Standardi
Kao što smo vidjeli, digitalni sustav se sastoji iz barem tri osnovne komponente. Kako bi se osiguralo jednoznačno i sigurno komuniciranje među njima, definirani su standardi koji određuju stvari poput formata i značenja komandi, ponašanje komponenti o odredenim uvjetima, generiranje i prijenos električnih signala i ostalo. Danas ne postoji samo jedan, vec nekoliko standarda. Razlog tome je što svaka veća kompanija nastoji progurati svoj standard, koji obično nije kompatibilan s drugima 모바일 데바데. Tako danas imamo MM standard iza kojeg stoji Märklin, Trix-ov Selectrix, Fleischmann-ov FMZ i još neke druge.
Međutim, postoji jedan standard iza kojeg ne stoji određeni proizvođač, a koji je trenutno najzastupljeniji. Standard se zove DCC, odnosno „Digital Command Control“. Inicijalno ga je zamislila tvrtka Lenz nakon prekida suradnje s Märklin-om, no nije ga zadržala za sebe već ga je dala u ruke neprofitabilne organizacije NMRA (National Model Railroad Association), koja je ustanovljenja još davne 1935. u SAD i glavna joj je svrha standardizacija velikog broja stvari vezanih za modele željeznica poput mehaničkih dimenzije/tolerancija za profile tračnica, kotače, dozvoljenih vrijednost napajanja lokomotiva i sličnog 인어공주 더빙 다운로드. NMRA kao takva vodi i brigu oko razvoja DCC standarda.
Glavna prednost DCC-a je što nije u vlasništvu niti jedne kompanije, što je dostupan za upotrebu svima, što automatski znači da postoji puno veća količina dobavljača opreme koja razumije DCC standard, te što se kontinuirano razvija ovisno o zahtjevima korisnika. Iz tih razloga velika većina ljudi za svoje makete uzima DCC kao prvi izbor.

Comments are closed.

Copyright © 2020 KZMZ. Designed by zagreb235.